Velimir Milošević

 

U SVIJETU

PRAVDE DJEČIJE

*

DJECA SU

VOJSKA NAJJAČA

 

 

 

 

 

 

U SVIJETU PRAVDE DJEČIJE

 

 

 

PRAVDINA PJESMA PRVA

 

Od rođenja - do osamnaeste

Budi dijete - zavoli zvijezde,

A u duši budi dijete dovijek

I tako ćeš biti velik Čovjek.

 

Od rođenja - do mladosti lijepe,

Budi malo veliko dijete –

Dok u duši, u sreći, u mašti,

Rastu tvoji snovi krilatasti.

 

Od rođenja - do kraja života

U tvom srcu nek cvjeta ljepota –

U ljepoti neka se ogleda

Čitav svijet na licu djeteta.

 

OD ROĐENJA - DO ČOVJEKA

PREĐI PUT - OD SNA DO ZVIJEZDA.

 

 

 

DRUGA PJESMA PRAVDINA

 

Dok ima djece, i domovine,

Za pravdu dječiju ona se brine,

Da u djetinjstvu krivde nema –

Djeca su pravdom zaštićena.

 

Tamo gdje žive ljudi dobre duše,

Tamo se prava dječija ne krše.

Djecu svih boja, rasa, i naroda

Brani pravedna dječija sloboda.

 

A sloboda je kada ruke šire

Djeca što liče na leptire,

A sloboda je kad poput ptica

Lete osmijesi sa dječijih lica.

 

U TOJ SLOBODI DJECI RASTU KRILA

DA BI DJEČJA PRAVA PRAVEDNIJA BILA.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA TREĆA

 

U svijetu u kome vlada dobrota

Djeca su najveće dobro života,

Dobrotni svijete, dobrotan budi,

U dobru rastu dobri ljudi.

 

Tako, te male dobričine

Rastu za dobro domovine.

Dobrom se dobra zemlja hvali,

Da u njoj žive dobrići mali.

 

To u njoj žive sunčevi zraci,

Sunčevi zraci - zlatni dječaci,

To u njoj žive vedre vedrice,

Vedre vedrice - djevojčice.

 

TO JE SVA MUDROST, MUDROSTI LIJEPA:

DJECA SU UKRAS OVOG SVIJETA.

 

 

 

ČETVRTA PJESMA PRAVDINA

 

Naša je domovina

Stavila potpis čitak,

Da djeci želi sreću

I srećniji razvitak.

 

Dječija želja se čuje,

Dječija volja se sluša,

Dječiji san poštuje

Pravedna ljudska duša.

 

Srećine sreće srećo,

Malko srećnija budi –

Ostani tu - sa djecom

Usred dječijih grudi.

 

SREĆAN ĆEŠ BITI, SVIJETE,

KAD USREĆIŠ DIJETE.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA PETA

 

Roditeljska se riječ sluša,

Roditeljska se želja cijeni,

Rodna je gruda ko dječja duša,

Da dijete voli, i oplemeni.

 

Pravedni dječiji zakonik kaže:

S porodicom se država slaže –

Svi se zajedno o djeci brinu,

U domu grle - domovinu.

 

Sred porodice, sred familije,

Raste dijete - sunce grije.

Zrakama - zlatnim ručicama,

Sunce je srećno kada je s nama.

 

VESELA, VEDRA DJEČIJA LICA

SVI SMO MI JEDNA PORODICA.

 

 

 

ŠESTA PJESMA PRAVDINA

 

Raste, raste, sred života,

Dijete - ljepotna ljepota.

 

Raste, raste, i sanjari,

Prelijepi cvijet mali.

 

Raste, cvjeta, i miriše,

Ruža u kojoj dijete diše.

 

U krunici tog cvijeta,

Čitav svijet će da procvjeta.

 

A u srcu tog cvjetanja

Žive djeca - rascvjetana.

 

SVIJET CVJETA I MIRIŠE

RUŽU U KOJOJ DIJETE DIŠE.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA SEDMA

 

Svako svoje ime ima,

Ponosno ga izgovara,

Među djecom, tim ljudima,

Ime koje krasi slava.

 

Ime koje se ponosi

Svojim radom, svojim djelom:

E, baš nek se znade ko si!

Šta nosiš pod ljupkim čelom.

 

Svako svoje ime ima,

Velikim ga slovom piše,

Među djecom, tim ljudima,

Jedna ljudska vrijednost više.

 

NEK SE NAĐE I MOJE IME

U IMENU DOMOVINE.

 

 

 

OSMA PJESMA PRAVDINA

 

Ime, i zemlju, i porodicu,

Niko mi ne smije oduzeti:

Taj sjaj što blista na mom licu,

Taj plam koji u meni svijetli.

 

Nek se zna ko sam, i čiji sam!

Na rodnu grudu koliko ličim!

Na svoje pretke sam ponosan –

Sa svojim narodom se dičim.

 

Neka mi niko ne gasi želje,

I odvaja me od zavičaja,

Neka mi niko roditelje

Ne dira iz mog zagrljaja.

 

ROĐENA ZEMLJO, ZAŠTITI ME,

JA NOSIM SVOJE I TVOJE IME!

 

 

 

PRAVDINA PJESMA DEVETA

 

Mamina ruka i ruka tatina:

Šetamo tako satima, satima...

 

I ne dam nikom mamu i tatu –

I ne dam nikom šetnjicu zlatnu.

 

BLISTAJU NAŠA VEDRA LICA –

MI SMO VESELA PORODICA.

 

I kad smo tužni, razdvojeni,

Šetamo, u snu, zagrljeni.

 

I kad nas dijeli daljina, sjetna,

Sa nama naša ljubav šeta.

 

BLISTAJU NAŠA VEDRA LICA –

MI SMO VESELA PORODICA.

 

Mamina ruka i ruka tatina:

Šetamo tako satima, satima...

 

Od vrta do vrta, od cvijeta do cvijeta

Sa nama naša ljubav šeta.

 

BLISTAJU NAŠA VEDRA LICA –

MI SMO VESELA PORODICA.

 

 
 
DESETA PJESMA PRAVDINA

 

Mama, ili tata, u dalekom svijetu,

Žele da pruže ljubav djetetu,

A dijete, nježno, nezaštićeno,

Želi da bude zagrljeno.

 

RAŠIRI RUKE, SVIJETE BIJELI,

DA BI SE JEDNI S DRUGIMA SRELI.

 

U dalekom svijetu daleko sve je,

Rođeni moji, znate li gdje je

Zavičaj - divno, toplo gnijezdo!

Gdje djeca rastu pod srećnom zvijezdom.

 

I, GLE, SJA SUNCE - NEĆE DA ZAĐE,

DOK RODITELJE DIJETE NAĐE.

 

U domu sreća, i vedrina,

A tamo vedrasta dječija lica

To je ta srećna postojbina –

Kad se okupi porodica.

 

RAŠIRI RUKE, SVIJETE BIJELI,

DA BI SE DJECA I RODITELJI SRELI.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA JEDANAESTA

 

Dijete se rađa u rodnoj kući,

U čarobnilu zavičaja –

Ne smije nijedan kradljivac ludi

Da ga otrgne iz tog zagrljaja.

 

USTAĆE MAME, USTAĆE TATE,

DA GA ROĐENOJ KUĆI VRATE.

 

Pod krovom gdje se gnijezde laste,

Gdje lepršaju lastina krila,

Dijete se igra, sanjari, raste,

Očiju punih plavetnila.

 

KO SMIJE DA UZME I NE VRATI

TAJ ČAROVITI SVIJET KRILATI.

 

Dijete nije za lopuže,

Za lopovluke, nečovječne,

Čitav će svijet da roni suze

Kad neko krade igre dječje.

 

USTAĆE CIJELO ČOVJEČANSTVO

DA ČUVA DJECU I DJEČJE CARSTVO.

 

 

 

DVANAESTA PJESMA PRAVDINA

 

Kad dijete misli svojom glavom,

Zazlati sunce na nebu plavom.

 

Čitav se svijet tim zlatom hvali;

Misao misli mislilac mali.

 

OVA PRAVDICA ISTINU ZRAČI:

DJEČIJA RIJEČ MNOGO ZNAČI.

 

I još je plavlja boja plava

Kad takve misli uvažava.

 

I još je ljepša ljepota svijeta

Kad čuje istine djeteta.

 

PRAVEDNA PRAVDO, PRAVO RECI:

SREĆAN JE ONAJ KO VJERUJE DJECI.

 

Izvorska voda, nepomućena,

Žubori: Djeca su iskrena.

 

Usred proljeća kapljica rose,

U njoj dijete oglednulo se.

 

HEJ, ČOVJEČANSTVO, JESI LI ZNALO:

DIJETE JE SVIJETU OGLEDALO!

 

 

 

PRAVDINA PJESMA TRINAESTA

 

Djeca umiju da misle,

I istinu da kažu,

Dječje su okice bistre,

I ne smiju da lažu.

 

ISTINA ISTINU ISTINSKI SLUŠA,

ŠTA TO ŠAPUĆE DJEČIJA DUŠA.

 

Svijete, djeca su svjedoci,

Zato ih pitaj, objavi tajne,

Sve što su vidjele dječije oči –

Sve su to divne istine, sjajne.

 

IMA LI IGDJE BOLJEG SVJEDOKA

OD ONOG ŠTO VIDE DVA DJEČJA OKA?

 

U dječje oko stanu planine,

Na crtežima mora, vali;

Kada govori za novine,

Taj govornik je velikan mali.

 

ŠTO DJEČJA MISAO VIDI, TO BUDE,

DIVNO VIDJELO ZA SVE LJUDE.

 

 

 

ČETRNAESTA PJESMA PRAVDINA

 

Moje srce, um, i znanje,

Moje misli, ubjeđenja,

Moja vjera, i vjerovanje,

Sloboda su mojih želja.

 

To su moja mala prava,

A velika, ako treba,

Moji snovi, moja java,

Moj svijet u koji gledam.

 

SLOBODNA ME MISAO VODI

DA ŠETAMO PO SLOBODI.

 

U dubini moga srca –

Moja vjera, hram moj bijeli;

I sjaj duše što svjetluca,

Da obasja vidik cijeli.

 

MOJ SJAJ, MOJ PLAM, NIKOM NEĆE

USKRATITI MRVU SREĆE.

 

SLOBODNA ME MISAO VODI

DA ŠETAMO PO SLOBODI.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA PETNAESTA

 

Kad ruka ruci ruku pruži,

Kad ruka ruku za ruku drži,

Kada se ruka sa rukom druži –

Tad ljubav kruži, tad ljubav kruži...

 

NAŠE SU RUKE ZA RUKOVANJA –

NAŠA DRUGARSTVA ZA DRUGOVANJA.

 

Sve dječje ruke srećno se sjete,

Kao jata ptica kad nebom lete,

Jedne drugima složno polete

I kruže, kruže nad tobom, svijete.

 

TAKO SE ŠIRI D EČIJE CARSTVO:

DRUG DRUGU DARUJE - DRUGARSTVO.

 

Kad ruka ruci ruku daje,

Tad rukotvori - zagrljaje,

Kad ruka mahne drugoj ruci,

Tada nastaju - slavoluci.

 

KAD RUKA RUCI CVIJEĆE DAJE,

TAD LJUBAV LETI U ZAGRLJAJE.

 

 

 

ŠESNAESTA PJESMA PRAVDINA

 

Reče mi jedan cvijet:

Ne diraj u moj svijet,

A svijet reče: Dijete,

Čuvam te, moj cvijete!

 

I ZASJA OVO SLOVO

KO OKO DJETETOVO.

 

Ne diraj moju suzu na licu,

Tu ljepoticu, tu radosnicu,

Ne briši s lica osmijehe nježne,

U duši breze, u srcu čežnje.

 

DJEČIJA PRAVDO, PRAVDICE ČISTA,

NEK ČAST DJETETA ČASNO BLISTA.

 

Reče mi jedna ljupka ptica:

Hoću da budem djevojčica.

A njoj će reći dječak, ljupki:

Doleti, sjedi u mojoj klupi.

 

SNOVI SU DA SE MIRNO SANJA,

NE DIRAJ MOJA OSJEĆANJA.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA SEDAMNAESTA

 

Na mom radiju muzika trešti,

A na tvom stolu novine, znane,

Čitamo knjige, slušamo vijesti,

Al kad ćeš, kad ćeš misliti na me?

 

POTRAŽI ZA NAS U SVIJETU MJESTO:

SREĆU POD NAŠOM SREĆNOM ZVIJEZDOM.

 

Hej, gdje si, gdje si, ludice mala,

Dok čitam knjige, i novine,

Mislim na tebe, zar nisi znala,

Plovimo negdje u daljine.

 

TRAŽIMO ZA NAS LJUPKO MJESTO -

NA LJUBIČASTOM PROPLANKU PRIJESTO.

 

Predivnih knjiga brda, planine,

Na planinama - svjetovi, sjajni,

Hoćeš li da ti s neba skinem

Čudesnu zvijezdu naših tajni?

 

SJAJ SJAJA NEKA BLISTA, SVJETLUCA,

U SRCU MOGA I TVOGA SRCA.

 

 

 

OSAMNAESTA PJESMA PRAVDINA

 

Ljubav mamina, briga tatina,

Žele da djeca rastu u sreći,

Od zlata im se duša zlatila,

Da budu bolji, ljepši, i veći.

 

U TAKVOJ KUĆI - TOJ DRŽAVI,

IZRASTU DJECA U LJUBAVI.

 

Zamoli mamu da ne plače,

Zamoli tatu da ne viče,

Grli ih jače, jače, jače,

I biće bolje, i ljepše biće.

 

U TAKVOJ KUĆI - TOJ TVRĐAVI,

OSNAŽE DJECA U LJUBAVI.

 

Kad nema mame, kad nema tate,

Kad roditeljske ljubavi nije,

Dobri će ljudi da misle na te –

Njihova ljubav da te grije.

 

U TAKVOJ KUĆI - TOJ LJEPOTI,

DJEČJA ĆE LJUBAV DA SE RODI.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA DEVETNAESTA

 

Pravedno slovo pravde uči

Da djecu brane dječija prava,

Niko ne smije da ih muči,

Da zlostavlja ih, ugrožava.

 

PRAVEDNA PJESMO, PRAVEDNICE,

ODBRANI DJECU OD ZLA, OD ZLICE.

 

Ko povrijedi to biće nježno,

Počinio je djelo ružno,

Biće osuđen i kažnjen teško,

Dijete je nevino i nedužno.

 

NIKO NEMA PRAVO DA GAZI CVIJEĆE

I DA PROLJEĆU GASI PROLJEĆE.

 

Teror, nasilje, zlo, i zlosti,

Nek negdje tamo daleko odu.

U ime dječije nevinosti,

Slobodo, daruj djeci - slobodu!

 

SLOBODNE DJECE SLOBODNA KRILA

DA BI SLOBODA - SLOBODA BILA.

 

 

 

DVADESETA PJESMA PRAVDINA

 

Mamu i tatu kad nema dijete

Dobri mu ljudi u susret lete.

Pružaju ljubav, radost, i sreću,

Čuvaju, brižno, nježnost dječju.

 

U domu drugih - u domu svome,

Srećan mu budi - rodni dome.

 

DOME DOBROTE - KUĆO VEDRINE,

KAŽI: "DOBRO MI DOŠAO, SINE!"

 

Ljudi koji mu ljubav daju,

Srećni su u dječjem zagrljaju.

 

Divni, i dobri, i plemeniti –

Takvo će i ovo dijete biti.

 

Njihovo dijete - tako su htjeli,

da mu budu srećni roditelji.

 

DOME DOBROTE - KUĆO NJEŽNA,

NEKA TE ČUVA LJUBAV DJEČJA.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA DVADESETPRVA

 

Nemam mamu, nemam tatu, ali imam

Drugu mamu, drugog tatu, ljubav drugu,

Sad sam dijete koje živi sa dragima,

Sa srećnima - da izbrišu moju tugu.

 

ONI SU MENI NAJBOLJI, NAJDRAŽI,

NJIHOVA LJUBAV MOJU LJUBAV TRAŽI.

 

Moja mama nije moja, ali me voli,

Moj tata nije moj, ali se brine,

Da mi bude dobro u kući, u školi,

U svijetu snova, igara, vedrine.

 

ONI SU MENI NAJBOLJI, NAJDRAŽI,

NJIHOVA SREĆA MOJU SREĆU TRAŽI.

 

Mamina ruka nježno savijena

Oko mog tijela, oko mog života,

Tatina ruka divno ispružena –

Čovjekolika ljubav i dobrota.

 

ONI SU MENI NAJBOLJI, NAJDRAŽI,

NJIHOVA NJEŽNOST MOJU NJEŽNOST TRAŽI

 

 

 

DVADESETDRUGA PJESMA PRAVDINA

 

Iz zemlje u kojoj vladaju strahote,

Nedužno, tužno dijete ode

Grlom u jagode.

 

Iz zemlje u kojoj tutnje ratovi,

Nevino dijete u svijet otplovi,

U život novi.

 

U tim zemljama, gdje dobro vlada,

Dijete se sklanja, da ne strada,

Čuva ga ljudska dobrota, nada.

 

TI DOBRI LJUDI ZNAJU ZLO ŠTA JE,

PRIME GA U SVOJE ZAGRLJAJE,

U SVOJE DOMOVE, I ZAVIČAJE.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA DVADESETTREĆA

 

Hvala ti, Domovino,

Rođena moja, mila,

Što si me tako divno

U život povratila.

 

Mogu da činim čuda,

Kao sva druga djeca,

Da ne slomi me tuga –

Grli me tvoja sreća.

 

Slomljene ruke, noge,

Al nije slomljena nada:

Ja sam za podvige rođen,

I za ljepote rada.

 

Moja bi ljubav htjela

Da stvori svijet novi;

Na dar vam moja djela,

Moj rad i moji snovi.

 

HVALA TI, ZEMLJO, HVALA,

HVALA TI, MOJA LJEPOTO,

ŠTO SI MI DAROVALA

OVU SNAGU ZA ŽIVOTOM!

 

 

 

DVADESETČETVRTA PJESMA PRAVDINA

 

Od dječijeg zdravlja

Proljeća su plavlja,

Od ljepote dječije

Proljeće proljećnije.

 

U zdravome tijelu

Zdrav duh, i ljepota:

Na dar djeci zrelu

Jabuku života!

 

Jagodu, narandžu,

Ljubavi i pažnje,

Nek je djeca nađu

Tamo gdje je traže!

 

Sve ljepote svijeta,

Divne rodne grude:

Za dobro djeteta

Dobrote nek bude!

 

OD LJEPOTE DJEČIJE

PROLJEĆE PROLJEĆNIJE.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA DVADESETPETA

 

Dobroto ljudske zajednice,

Voljena moja voljenice,

Za zdravlje moje koja se brineš,

 

Obećavam ti: Ozdraviću!

I zdrav i krepak, i snažan biću,

Kad god mi kažeš: Sine!

 

Vi, dobri ljudi, dobričniji.

Sve draži ste mi, sve miliji,

I to mi snagu daje.

 

Da se uspravim, ko nekada,

Da bujne moja bujnost mlada,

U bujne zagrljaje.

 

KADA NA SVOJE NOGE STANEM,

POSVETIĆU VAM MOĆNE DANE.

 

 

 

DVADESETŠESTA PJESMA PRAVDINA

 

Da ne bude više sirotinje,

Sirote djece, i djece gladne,

Dječja se pravda za djecu brine,

Da djeca pravdu pravdom vrate.

 

PRAVEDNO PRAVDU DIJELI, ŽIVOTE,

SAČUVAJ GLADNE I SIROTE.

 

Da ne bude više nemaštine,

Golih i bosih da ne bude,

Da rastu djeca u - ljudine,

A ljudine u - ljudnije ljude.

 

DOĆI ĆE LJEPŠI I BOLJI DANI

AKO IH DJEČJA LJUBAV HRANI.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA DVADESETSEDMA

 

Mama i tata, djed i baka,

Sve što imaju daju za đaka.

 

Da đače bude obučeno,

Da bude srećno, i medeno.

 

DA MU U DUŠI I U MAŠTI

PJEVUŠI SLAVUJ SLAVUJASTI.

 

Da ima novu knjigu i svesku,

I mir i spokoj, dok uči pjesmu.

 

Da ima sve što djetetu treba,

I slatkog voća i mednog meda.

 

MEĐU LJUDIMA, MEĐU DOBRIMA,

ZA DOBRO DJECE DOBROTE IMA.

 

 

 

DVADESETOSMA PJESMA PRAVDINA

 

Moja je škola - veliko srce:

Sa mnom u razred ide i - sunce.

 

Svakog me dana do škole prati –

Slovima zlatnim prozore zlati.

 

Od našeg znanja sva škola blista –

Dok ja sunčevu čitanku listam.

 

HVALA TI, ŠKOLO, MUDRICE SJAJNA,

ZA SVE LJEPOTE I ZA SVA ZNANJA.

 

Zlatili ti se prozori, plavi,

Za sve ljepote, i ljubavi.

 

Za mene i moju školu znaju

Svi mudri ljudi u zavičaju.

 

Sva mudrost sad je na našoj strani,

Svi dani suncem obasjani.

 

HVALA TI, ŠKOLO, MUDROSTI SVIJETLA,

ZA SVE LJEPOTE OVOG SVIJETA.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA DVADESETDEVETA

 

U školi dijete uči da bude

Čovjek koji voli sve druge ljude.

 

Među ljudima, i narodima,

Za svakog od nas mjesta ima.

 

Za sve jezike, narode, pisma,

Uče nas čitka slova djetinjstva.

 

SVAKI JE ČOVJEK GRAĐANIN SVIJETA

GDJE NIGDJE NIKO NIKOM NE SMETA.

 

Svako je dijete zora buduća –

Budućnost naša opšta kuća.

 

Vrt sav od krila i cvjetova,

San sav od snova i letova.

 

A darovita djeca - ptice,

i zasanjane sanjalice.

 

KAD TAKVO CVIJEĆE SREĆE PROCVJETA,

SREĆNA ĆE BITI SVA PLANETA.

 

 

 

TRIDESETA PJESMA PRAVDINA

 

Maternji jezik učim od majke –

Njene šapate i njene bajke,

 

Čudesna slova majčine duše

I pjesme što se napamet uče.

 

U mom narodu zlatna su znanja –

Majčina tiha šaputanja.

 

Iz te riznice, iz te škrinje,

Dragocjenosti, i svetinje.

 

Učim i pamtim za sva vremena

Znanje bez koga ni mene nema.

 

SVE ŠTO NAUČIM, DARUJEM SVIJETU,

DA BUDEM CVIJET U TOM BUKETU.

 

OD SADA NEKA SVE TO BUDE

RIZNICA ZNANJA ZA SVE LJUDE.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA TRIDESETPRVA

 

Od učenja odmaram se –

U igri mi prođe ljeto.

Širim ruke - krila laste,

I krilatim letim svijetom.

 

HEJ, SLOBODO, SLOBODASTA,

DOLETI I SA MNOM MAŠTAJ!

 

Oko mene moji snovi,

Krilaćenja i letenja,

Divni moji golubovi,

Sanjarenja i voljenja.

 

HEJ, SLOBODO, SLOBODASTA,

DOLETI I SA MNOM MAŠTAJ!

 

Gitara i pjesma njena,

Muzika i dva-tri stiha.

Tvoj lik ili tvoja sjena,

Moj san i moj dar pjesnika.

 

HEJ, SLOBODO, SLOBODASTA,

DOLETI I SA MNOM MAŠTAJ!

 

 

 

TRIDESETDRUGA PJESMA PRAVDINA

 

U našem Dječijem zakoniku,

U ovom Pravdinom pravedniku,

Zlatom se pišu dječija prava,

Da niko nikog ne iskorišćava.

 

ČITAJ KAO ŠTO OVDJE PIŠE:

DJECA DRUGIMA NE SLUŽE VIŠE.

 

Stoji u dječjem slovu pravde

Da djeca za drugog ne rade!

Dječije zdravlje, nježnost dječija,

Ne smiju biti sluga ničija.

 

ČITAJ KAO ŠTO OVDJE PIŠE:

DJECA DRUGIMA NE SLUŽE VIŠE.

 

Djeca imaju poslova trista:

Da uče, sanjare, i vole,

Od tih poslova djetinjstvo blista,

Zlatom se zlate dječije škole.

 

ČITAJ KAO ŠTO OVDJE PIŠE:

DJECA DRUGIMA NE SLUŽE VIŠE.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA TRIDESETTREĆA

 

Divno miriše ljubičica,

Ljupko ko osmijeh ljupkog lica.

 

A na ružinom licu blista

Najljepša boja mog djetinjstva.

 

Prirodo, tvoj me opoj opija

Ko najdivnija poezija.

 

DROGA I DRUGI OPOJI STRAŠNI

NE RASTU U MOJOJ D JEČIJOJ MAŠTI.

 

Opijaju me vrtovi, bašte,

Polja iz mašte ljubičaste.

 

I zanosi me svod ovaj plavi.

Što sa mnom sanja o ljubavi.

 

Opijaju me zvjezdane noći,

I pod zvijezdama jedne oči.

 

DROGA I DRUGI OPOJI STRAŠNI

NE RASTU U MOJOJ DJEČIJOJ MAŠTI.

 

 

 

TRIDESETČETVRTA PJESMA PRAVDINA

 

Tijelo djeteta - pupoljak cvijeta

Iz kog će svijet da procvjeta.

 

I biće ljepši dani i noći

Kada taj cvijet otvori oči.

 

Ne trgaj latice nježne, divne,

I ne povređuj snove nevine.

 

SVIJETE HUDI, SVIJETE LUDI,

NE DAM DA NIKO IZVORE MUTI.

 

Ne nadnosi se, ni ko oblačak,

Tamo gdje diše dječiji dašak.

 

I ne daj nikom da pomrači

Zivotić koji životom zrači.

 

Izvorska voda izvorski bistra

Kao dječija duša čista.

 

SVIJETE HUDI, SVIJETE LUDI,

NE DAM DA NIKO IZVORE MUTI!

 

 

 

PRAVDINA PJESMA TRIDESETPETA

 

Ukrašću ljupki osmijeh zori,

Da zablistaju naši prozori.

 

Ali moj osmijeh ukrasti od majke

Mogu njene priče, mogu njene bajke.

 

Ukradu me da me još ljepšeg vrate

Majčini snovi kad me pozlate.

 

MAJKA ME ČUVA, MAJKA ME BRANI,

DA ME NE UKRADU LOPOVI, TIRANI.

 

U ružnom svijetu ružno se događa,

Postoji strašna i opasna krađa:

 

Opaki ljudi opako luduju,

Ukradu djecu i djecom trguju.

 

S latice ruže rosu ružinu

Bace pod noge u prašinu.

 

MAJKA ME ČUVA, MAJKA ME BRANI,

DA ME NE UKRADU LOPOVI, TIRANI.

 

 

 

TRIDESETŠESTA PJESMA PRAVDINA

 

Krivdo krivoglava,

Odlazi odavde!

Dječija su prava

Prije svake pravde.

 

Sav svijet ustaće

Da odbrani dijete

Od zla, od nedaće,

Koji mu prijete.

 

Od ranog djetinjstva

Do kraja života –

Nek sja i nek blista

Dječija dobrota.

 

Niko da ne smije

Djetinjstvu da uzme

Osmijehe dječje

I dječije suze.

 

NA SAV GLAS TO KAŽI,

PRAVDO, PRAVEDNICE:

NIKO NEK NE GAZI

NI DJECU NI SVICE!

 

 

 

PRAVDINA PJESMA TRIDESETSEDMA

 

Jasna su, glasna su, dječija prava

Nek dijete niko ne ponižava.

 

Surova ruko, sklona tuči,

Skloni se - djecu više ne muči.

 

Surovost, grubost, okrutnosti bijedne,

Ne smiju dijete da povrijede.

 

SAČUVAJ, PRAVDO, PRAVEDNO CARSTVO:

DIJETE I DJEČJE DOSTOJANSTVO!

 

Ako se desi da dijete zgriješi,

Dječije pravo nek to riješi.

 

Ti paragrafi koji im sude

Čuvaju djecu - buduće ljude.

 

Pravdo dječija, i čovječija,

Budi čistija, i pravednija.

 

SAČUVAJ, PRAVDO, PRAVEDNO CARSTVO:

DIJETE I DJEČJE DOSTOJANSTVO!

 

 

 

TRIDESETOSMA PJESMA PRAVDINA

 

Tamo gdje trešti surovi rat,

Gdje čovjek čovjeku nije brat,

 

Država ne smije, hladno ko kamen,

Da svoju djecu baca u plamen.

 

To bi nikakva zemlja bila

Kad bi dječici spalila krila.

 

DOK NA SVE STRANE PLJUŠTE MECI,

DOMOVINA SE OKREĆE DJECI.

 

Svaki zrak sunca, pramičak neba,

Mrvicu duše, koricu hljeba,

 

Poklanja djeci, da prežive,

Sva zla, strahote, i dane sive.

 

Nevina djeca, i nedužna,

Neka bar budu manje tužna.

 

DOK NA SVE STRANE PLJUŠTE MECI,

DOMOVINA SE OKREĆE DJECI.

 

 

 

PRAVDINA PJESMA TRIDESETDEVETA

 

U vrijeme ratova i strahota

Najviše stradaju djeca nevina.

U ime mladosti i života,

Čuvaj ih, ljubavi dječija, divna.

 

NEK U SNOVIMA MAKAR NAĐU

ČAR ČAROBNILA - ČAROBNU LAĐU.

 

Njeguj ih, nježnosti jedina,

Nedužne, tužne ublaži patnje,

Sve što je duše u njedrima,

Daruj im, da se djetinjstvu vrate.

 

DOBROTO DUŠE, DOBROTNA BUDI:

U DOBRU RASTU DOBRI LJUDI.

 

Od zla, od zlobe, od surovosti,

Od grubih šaka i povreda,

U ime sunca i svjetlosti,

Sačuvaj djecu, dobroto svijeta.

 

KADA PONOVO OKRILATE,

OKO DOBROTE NEK SE SJATE.

 

 

 

ČETRDESETA PJESMA PRAVDINA

 

Svako se pravo za pravdu bori

Protiv nepravde, protiv krivde,

Otvori srce, dušu otvori,

Otvori oči da bolje vide.

 

TRAŽI VIDJELO SRED NEVIDJELA –

NE ČINI RUŽNA I ZLA DJELA.

 

Ne srljaj, maleni, ne griješi i ti,

Dostaje grešaka, dosta nepravde,

Ova te Pravdina pjesma štiti –

I poslije greške - ima nade.

 

SAČUVAJ DUŠU I ČISTOTU,

DJEČIJE SRCE I LJEPOTU.

 

Zakoni koji o tebi sude,

Za greške kazne propisuju,

Žele da dobar čovjek budeš,

Dobrom se greške iskupljuju.

 

TRAŽI VIDJELO SRED NEVIDJELA,

PRED TOBOM STOJE DOBRA DJELA.

 

 

 

 

 

 

 

DJECA SU

VOJSKA NAJJAČA

 

 

 

DJECA SU VOJSKA NAJJAČA

 

Po nebu sunce korača,

Po zemlji četa sijača,

U pjesmi trista pjevača –

Djeca su vojska najjača!

 

Slabiji jačeg nadjača,

Srce što vrača dovrača,

Mašta je bašta snivača –

Djeca su vojska najjača!

 

Da bude hljeba, kolača,

Da svako dijete ojača,

Da nema suza ni plača –

Djeca su vojska najjača!

 

Knjiga u ruci čitača,

Snovi pod krilom letača,

U pjesmi trista pjevača –

Djeca su vojska najjača!

 

Zrno po zrno pogača,

Kamen po kamen palača,

Sunce - domaća zadaća –

Djeca su vojska najjača!

 

 

 

VELIKA MALA DECA

 

Velika mala deca

Imaju velike oči,

A male, male ruke,

A nežne, nežne grudi -

 

Velika mala deca:

Veliki snivaoci.

Velika mala deca:

Veliki mali ljudi.

 

Velika mala deca

Imaju veliko srce,

A male, male želje,

A tihe, tihe snove -

 

Velika mala deca

Uče napamet sunce -

Tu toplu letnju pesmu

Koja se ljubav zove.

 

Velika mala deca

Imaju velika čela,

A male, male tajne,

A tajnovite, svetle -

 

Velika mala deca

Čine velika dela:

Što umeju da vole,

Što umeju da lete.

 

 

 

BUDUĆA DECA

 

Nauče napamet sunce

Listajući nebo i bašte,

A onda još dugo uče

Kako se raste.

 

Je li veće nebo ili more?

Je li lepši san ili java?

Promisle: Oči otvore -

Najlepša boja je plava.

 

Koje je boje ljubav?

Plave ili ljubičaste?

Plave! Jer svod je plav!

Plavo je kad se raste!

 

Plavo je kad se vole

Ptice i ljubičice:

Ljubav je plava bolest

Od koje plamti lice.

 

Ljubav je kad se gleda

U neke oči plave:

Ljubav je pramen neba

I zvezda iznad glave.

 

Onda se nečeg sete,

Rašire ruke i - lete.

Čuvaj ih, dobri svete,

I ti si bio dete.

 

I kad postanu ljudi,

Poznati, priznati, smeli,

I tad bi kao ludi:

Leteli, leteli, leteli...

 

 

 

DEČIJE SOBE

 

Dečije su sobe vrtovi,

Deca u njima - cvetovi,

Čudesni mali svetovi.

 

Tim vrtovima šetaju,

Kao cvetovi cvetaju.

 

Tim vrtovima poleću,

A onda sleću po cveću.

 

Dečje su sobe krilate,

I tople, i umiljate,

Dečje su sobe palate.

 

Pune su blage svetlosti

I neke drage radosti.

 

Pune su lasta i streha,

Pune sunčanih osmeha.

 

Čarobne male kutije,

dečije su sobe dečije

I drugo više ničije.

 

 

 

SUNCE JE DEČJI TATA

 

Sunce je dečji tata:

Ruke mu pune zlata.

 

Ljubavi puna nedra,

Kad decu s neba gleda.

 

Oči mu blage, bliske,

Kada na decu misle.

 

Kad deci darove deli,

Nebo se razveseli.

 

- Svakom po zraka jedna:

Sunčeva vojsko vedra!

 

Letite, širom sveta,

Sunce vas čuva i gleda!

 

Na dar vam sunačni dani,

Sunce vas voli i brani!

 

Po nebu pišite pesme -

Niko vam ništa ne sme!

 

Vidiš li, vidiš li svete,

Što vidi svako dete:

 

Sunce se deci klanja

Sa puno poštovanja.

 

 

 

DEČAK I ZIMSKO SUNCE

 

Sunce, je li ti zima?

Drhturi li ti srce?

U domu vatre ima -

Dođi, ogrej se, sunce.

 

Napolju studen briše,

Ledi se ledno okno:

Priđi, de priđi bliže.

Zašto si tako visoko?

 

A sunce, kao da sluša,

Sve više na sunce liči.

Dečaku raste duša -

Želeo bi mu prići.

 

Otvara prozorsko staklo:

Želi ga ogrejati.

Sunce mu ruke taklo -

Počelo sjati, sjati...

 

Napolju studen puca,

Cakle se ledenice,

A tople zrake sunca

Dečaku greju lice:

 

Dečače, je li ti zima?

Drhturi li ti srce/

Sve dok ljubavi ima

Sijaće, sijaće sunce!

 

 

 

CVETNE ŠKOLE

 

Cveće je deci nalik:

Jedni i drugi - mali.

 

Jedni i drugi - nežni,

Rumeni, sneni, snežni.

 

Pomalo lahorasti,

Pomalo detinjasti.

 

Pune su cvetne bašte

Neke detinje mašte.

 

Sunčanih pega i šara,

Leptira, bubamara.

 

Nekih šarenih želja,

Osmeha i veselja.

 

Cveće je deci slično -

Šta je tu neobično?

 

Pođeš li širom sveta:

Sve sami cvet do cveta

 

I dete do deteta!

Pa zar to nekom smeta!

 

Što deca cveće vole -

Idu u cvetne škole.

 

 

 

SAN O SLOBODI

 

Vodi me mama,

Na livadicu:

 

Da vidim pticu,

I grlicu.

 

Da sretnem mrava

Malog lava.

 

Da slušam kako

Treperi trava.

 

Vodi me mama,

Vodi me mama,

 

Da šetam među

Laticama,

 

Da cvetam među

Krunicama.

 

Polje da dišem,

Nebo da gledam -

 

U kapi rose

Da se ogledam.

 

Da letim šumi,

Da trčim vodi:

 

I da slobodu

Predam slobodi.

 

 

 

SLOBODNA PESMA

 

Sme li šta ružno

Da se dogodi

Slobodi što šeta

Po slobodi.

 

Leptiru, lasti,

Lahoru, letu,

Sunčevom cvetu

Suncokretu.

 

Svicu koji bi

Svod da osvetli,

Pa svetlo, svetlo,

Svetlo leti.

 

Zvezdi koja se

Na nebu javi

I krugu koji se

Oko nje plavi.

 

Dečaku koji

Ruke širi

I devojčici

Što iz sna viri.

 

Ljubavi koja se

Baš tad rodi

Kada ih sretne

U slobodi.

 

Sme li šta ružno

Da se desi

Lepoti koja se

Slobodno smeši!

 

 

 

SLOBODA

 

To je kao kad ruke širiš,

Kao kad krila šire laste,

Pa bi nebesa da zakriliš,

Pa bi do sunca da porasteš.

 

To je kao kad u snu letiš

Iznad planina, mora, i reka,

Kao kada se ozaren setiš

Nečega dragog što te čeka.

 

To je kao kad čitaš pesmu,

Najlepšu pesmu iz čitanke:

Pa pođeš u neku zemlju čudesnu,

U polja, u gore, na proplanke.

 

To je kao kada se zora rađa,

Sva u sunčevoj svili zlatnoj:

Lepša od neba, od sna mlađa,

Kao u bajci - u krilatoj.

 

To je kao suncem da umivaš

Lice i čelo - blistavim sjajem,

Pa snivaš, snivaš, snivaš, snivaš

Da letiš svetom ko zavičajem.

 

Sloboda - to je plavet neba,

I plava pesma te plaveti:

Sloboda - to je zvezda vedra

Koja u tvoje snove sleti.

 

 

 

ZEMLJA SNOVA

 

Ima jedna zemlja snova

Ispod krila leptirova.

 

Zemlja puna sna i ptica

Ispod krila lastavica.

 

Zemlja koja noću svetli,

Zemlja koja u snu leti.

 

Po kojoj se slila svila.

Kada mi se jednom snila.

 

U toj zemlji sve se plavi,

Sve se plavi - od ljubavi.

 

U toj zemlji sve se blista,

Od radosti, od detinjstva.

 

Znam kako se po njoj hoda:

Tiho, tiho ispod svoda...

 

Znam kako se po njoj leti:

Nežno, nežno put plaveti...

 

Ima jedna zemlja čudna:

Večno snena, večno budna.

 

Kao knjiga - otvorena,

Nasred sveta raskriljena.

 

 

 

MOJA ZEMLJA

 

Ovo je moja zemlja,

I svaka travka moja,

I svaka ptica moja,

I svaki cvet.

 

Ovo je moja zemlja,

I svaka breza moja,

I svaka zvezda moja

I ptica let.

 

I ovaj put do škole,

I polja pokraj puta,

Livade i proplanci,

Sunce i suncokret.

 

I reka zavičajna,

I preko reke most,

Na mostu družina sjajna,

Moj čitav svet.

 

Ovo je moja zemlja,

Kuća do kuće - selo,

Selo do sela - varoš,

Moj grad - moj velegrad.

 

Ovo je moja zemlja,

I plavo nebo celo,

I nasred neba sunce -

Krilati vitez mlad.

 

I vatra i ognjište,

Na stolu hleb i so,

I školsko igralište,

I zelen, zelen dô.

 

Sve je to moja zemlja

Moja duša je to.

 

 

 

U DOMU ŽIVI DOMOVINA

 

U domu živi domovina,

S nama večera i ručava,

U tatinoj je čaši vina,

U maminom je oku dok spava.

 

Sa nama uči istoriju,

I čita bajke, i pamti pesme,

U nedrima je deca kriju

Kada napolju bure besne.

 

Sa nama parkovima šeta,

Zaljubljuje se u breze nežne,

Sa nama tajne odgoneta,

Sa nama deli tuge i čežnje.

 

U domu živi domovina,

Kao u nekoj čarobnoj priči,

Ona je glavna junakinja

U knjizi koja na nas liči.

 

Tako oduvek, i tako večno,

U našem domu čitav svet stane:

Domovina je veliko nešto -

Ove mi pesme ozvezdane!

 

 

 

DOMOVINA SE PAMTI

 

Domovina se uči,

Kao kad učiš pesmu,

Kao kad trčiš kući -

Nosiš u srcu zvezdu.

 

Kao kad bereš cveće:

Makovi... Jorgovani...

Proletiš kroz proleće

Kao sunčani dani.

 

Domovina se pamti

Kao najlepše ime,

Kao kad kažeš: Mati!

A ona tebi: Sine!

 

Nežno i zasanjano,

Vedro i zaneseno,

Do neba zadihano,

Do sunca zaljubljeno.

 

Domovina se piše

Velikim slovom Doma.

Domovina se diše

I zakloni od groma.

 

Rukama koje lete

Da zagrle sve ljude -

Domovina se sretne

I privije na grudi.

 

Domovina se lista

Kao čitanka vedra,

U kojoj sja i blista

Nebo i buket zvezda.

 

 

 

NAŠA ĆE KUĆA DA POLETI

 

Topole oko

Naše kuće,

I breze, bele,

U svanuće.

 

I plavet iznad

Našeg doma -

Naša se kuća

Ne boji groma.

 

Prozori plavi,

Prozori svetli -

Naša će kuća

Da poleti.

 

Svakoga dana

Sunce svrati -

I sve nas redom

Okrilati.

 

I sve nas redom

Razveseli -

Naša se kuća

U nebo seli.

 

Sve dok je sjajnih

Sunčanih zraka -

Naša se kuća

Ne boji mraka.

 

 

 

NACRTAJ MI KUĆU, TATA

 

Nacrtaj mi kuću tata,

I napiši: Naša kuća.

Sunčev satić sav od zlata

Iznad kuće neka kuca.

 

I nek sunce tu ostane -

Nek nikada ne zalazi,

Nek sunčane broji dane

Našoj kući dok prilazi.

 

Nacrtaj na vrhu krova

Gromobran što munje kosi,

Da sačuva dom od groma -

Grmljavini da prkosi.

 

Nacrtaj na pragu majku,

Ja već pišem: Naša mati.

Uči me da pamtim bajku

Koja će mi snagu dati.

 

Samo to... I ništa više...

Ja već crtam okna sjajna.

Još ostaje da napišem:

DRAGA SLIKA ZAVIČAJNA!

 

 

 

BRATSKA

 

Kada na brata

Udari brat -

Znate li šta je to?

Pa to je rat.

 

Rat koji braću

Obezbrati,

Rat koji bratstvo

Braći uskrati.

 

Rat koji ne zna

Za sestru, za brata,

Kome je samo

Stalo do rata.

 

Ali, na sreću,

Braća se sete,

Pa jedan drugom

Bratski polete.

 

Udare složno

Protiv rata

I zagrle se

Kao dva brata.

 

Rat koji bi braću

Da obezbrati

Nestane - da se

Nikada ne vrati!

 

 

 

DVA SU ČOVEKA - ČOVEČANSTVO

 

Čovek čoveku bude - Čovek.

I tako večno, i tako dovek.

 

Čovek s čovekom - čovekuje:

Od toga nebo odjekuje.

 

Čovek čoveku bude - brat.

I sruše carstvo, poruše rat.

 

I nema više carevanja.

I nema više ratovanja.

 

Čovek i čovek budu - ljudi,

Kao dva srca jednih grudi.

 

Iz grudi trešti, iz grudi zvoni -

Kao da su tamo milioni.

 

Čovek s čovekom kao vek sa vekom,

I kao - Čovek sa Čovekom.

 

Čovek i čovek - brat i bratstvo:

Dva su čoveka - ČOVEČANSTVO.

 

 

 

SUNCE SE PIŠE VELIKIM SLOVOM

 

Sunce se piše velikim slovom,

Kao što pišeš: Hleb i Voda.

Veliko S pod velikim svodom,

Kao što pišeš: Sloboda.

 

Sunce se piše nekako srećno,

Kao Proleće, kao Ptice,

Kao kad trčiš kroz polje cvetno,

Kao pesnici i sanjalice.

 

Nose te krila, nevidljiva,

Diže te uvis muzika neka,

Zove te ljubav, da snivaš, snivaš,

Nešto veliko što te čeka.

 

Sunce se piše velikim slovom,

Kao što pišeš: Sreća, Lepota,

Veliko S što sja nad tobom,

Dok je ljubavi i života.

 

 

 

SUNCOKRET

 

Polazim u svet

Da uberem cvet.

 

Božur ili mak

I sunčani zrak.

 

Karanfil ko žar,

Ružu ili nar.

 

Plavi jorgovan,

Da ga majci dam.

 

Na daleki put

Gde je neven žut,

 

I gde gordi krin

Blista kao fin

 

Predvečernji plam,

Da ga ocu dam.

 

Bratu, bodar, čist,

Od lovora list.

 

Sestri - buket sav,

Kao beskraj plav.

 

Polazim u svet

Gde je suncokret:

 

Krunom sunčanom

Da ukrasim dom.

 

 

 

LASTINO GNEZDO

 

Lastino gnezdo

Pod strehom doma

 

Kao da se zvezda

Sklonila od groma.

 

Kao da svetli...

Kao da trepti...

 

Kao da bi htelo

Da poleti.

 

Lastino gnezdo

Svo krilato:

 

U njemu sniva

Zvezdano jato.

 

Čuvaj ga lasto,

Streho doma,

 

Od nepogoda

I od groma.

 

 

 

SLAVUJEVA PESMA

 

U gaju koji ume da peva

Čuje se pesma slavujeva.

 

I divno čuješ kako u gori

Treperi breza i šumori.

 

Od tog šumora nežnije, tiše,

Čuje se kako šuma diše.

 

Kao da neko pritajen sanja:

Zato je šuma zanjihana.

 

Kao da nešto svetlo plete:

Puna je neke svile svetle.

 

U gaju koji ume da peva

Leluja pesma slavujeva.

 

Belasa, kao da zora sviće,

I u nedrima skriva svice.

 

Od toga, preko celog dana,

Sva zasanjana, sva zanjihana.

 

I začarana, i puna bljeska,

Kao slavujeva čarobna pesma.

 

Trepere tanke žice jasne

Od divne pesme, slavujaste.

 

 

 

NE GAZI MRAVE

 

Šapuću trave,

Šapuću trave:

 

Ne gazi mrave

U zore plave.

 

Da nije mrava,

Da nije trava,

 

Ni zora ne bi

Bila plava.

 

Bila bi puna

Boje sive

 

Bez mrava koji

Vole da žive.

 

Nebo bi zašlo

Za oblake,

 

Zanemele bi

Nežne travke.

 

Šta bio bez mrava

Svet? O svete!

 

Bez ruku koje

Zlata vrede!

 

Šapuću trave,

Šapuću trave:

 

Ne gazi mrave

U zore plave.

 

 

 

NA BELOM KONJU

 

Jašem belog konja,

Jašem belasastog,

Preko belog polja,

Preko baršunastog.

 

Jašem jednog zmaja

Širom zavičaja!

 

Griva - sva se zlati,

Sedlo - od sedefa,

A nas dva - krilati

Preko belog sveta.

 

Jašem Jabučila

Kome plamte krila!

 

Tu nema ni uzde,

Tu ima - uzdanja,

Već nas nebo uze,

Već nas sunce sanja.

 

Jašem jednu smelu

Zraku poletelu!

 

Ne jašem - već jezdim,

Ne jezdim - već svetlim,

Letimo ka zvezdi

Što na nebu trepti.

 

Zvezdana nam krila

Usred plavetnila.

 

Jašem oblak beli,

Munju u oblaku:

Nas dva poleteli

Nebeskom proplanku.

 

Jašem jedno zlatno

Doba nepovratno!

 

 

 

BUBAMARA

 

Bila jedna bubamara,

Sva šarena kao šara,

Kao šara sva šarena,

A malena, a malena -

Niti manja niti veća:

Kao sreća.

 

Doletela mi iz cveća.

 

Jednom mi je na dlan stala,

Kao da je s neba pala,

Baš ta mala bubamara,

Sva šarena kao šara,

Kao šara sva šarena,

A malena, a malena -

Niti manja niti veća:

Kao sreća.

 

Doletela mi iz cveća.

 

I po mome dlanu šeta,

Kao preko bela sveta,

Sva zaneta, sva zaneta,

Baš ta mala bubarama,

Sva šarena kao šara,

Kao šara sva šarena,

A malena, a malena -

Niti manja niti veća:

Kao sreća.

 

Doletela mi iz cveća.

 

Okrećem se prema cveću,

Da u cveću nađem sreću,

Tamo živi bubamara,

Sva šarena kao šara,

Kao šara sva šarena,

A malena, a malena, -

Niti manja niti veća:

Kao sreća.

 

Sva od cveća.

 

 

 

 

ČAROBNA OLOVKA

 

Imam olovku što zna da crta

Veliku ružu usred vrta

 

O ruži ume pesmu da piše

Kada u vrtu zamiriše.

 

Sva ozari se i zatrepti

Kad oko ruže leptir leti,

 

I širi, širi, širi krila

Kako bi ruža lepša bila.

 

Od radosti joj oko bljesne

I raspeva se usred pesme,

 

I prospe svetlost sa svog lica -

Od te svetlosti bude - ptica.

 

I gle, odjednom, sred plaveti,

Iznad crteža ptica leti.

 

Imam olovku što zna da slika

Sve lepši vidik od vidika,

 

I sve što takne, čemu se divi,

Sve okrilati i - oživi.

 

 

 

SVAKO SVOJU ZVEZDU IMA

 

Svako svoju zvezdu ima

U očima, u nedrima.

 

Svako svoju zvezdu nosi

U osmehu, i u kosi.

 

Nebo, siđi malo dole,

Kad te deca tako vole.

 

Nek zvezde na zemlju slete,

Da ih bere svako dete -

 

Kad u plave snove ode

Da ih bere ko jagode.

 

Svako svoju zvezdu čeka,

Da sleti kao tajna neka,

 

Na dlanove - u pragršti,

Da svetle, da blješte prsti:

 

Među pesme, među priče -

Zvezde što na decu liče.

 

Nebo, siđi malo dole,

Kad te deca tako vole.

 

Nek se sve na svetu plavi

Od ljubavi... Od ljubavi...

 

 

 

ZVEZDE

 

Zvezda je zvezdi - sestra,

I tako po beskraju

Jedna se s drugom sreta

I zajednički sjaju.

 

Jedna se drugoj smeška,

Jedna se drugoj javlja:

Nebo je ko vrteška

Ljuljnuta sred beskraja.

 

I što su noći duže,

Što su visine više,

Nebeske zlatne ruže

Plavetni lahor njiše.

 

Kad jedna zvezda pane

Niz plavet, niz latice,

Iz oka suza kane -

Drugoj orosi lice.

 

Zvezda je zvezdi znamen

I uspomena sjajna,

Jedna je drugoj plamen,

Jedna je drugoj tajna.

 

 

 

OD ZLATA JABUKA

 

Svete, beli cvete, otvori latice.

Vrtove i bašte lahor razvejava.

Eno blista lice ljupke ljubičice -

To plavet neba tek postaje plava.

 

Leptiri lete oko cvetnih šara,

A deca lete za šarenim krilom:

Neka se sunce ružama udvara

I nek sa neba pljušti plavetnilo.

 

Idem da nebu zakucam na vrata,

Velika sjajna jabuko od zlata,

Eno sred leta četa suncokreta!

 

Sanjaj dok snovi postanu zvezdani,

Neka ti dani budu razdragani -

Izgreva zlatno sunce nasred sveta!

 

 

 

MAJČINA SUZA

 

Majčina suza - kapljica rose

Na licu - na listu ljubičice,

U kojoj nebo oglednulo se

I umivalo plavetno lice.

 

Majčina suza - senka setna,

Sunčeva pega, pepeljasta,

Majčina suza, zagonetna,

I brižna, kao brižna lasta.

 

Majčina suza - bistro jezerce

U kome blista dečje lice,

Majčina suza - zlatno perce

Iz drhtavoga krila ptice.

 

Majčina suza - zvezda vedra

Što bdi nad tobom dok se smešiš,

Koja te čuva, koja te gleda,

Da ti se ništa ružno ne desi.

 

 

 

DVA LEPTIRA I DVA CVETA

 

Dva leptira

Nasred sveta

 

Zagledana

U dva cveta.

 

I dva cveta

Usred dana

 

U leptire

Zagledana.

 

Dva leptira -

Dva trepeta,

 

I dva cveta -

Zagonetna,

 

Ko u čudu

Zatečeni:

 

Zaljubljeni.

Zaljubljeni.

 

 

 

 

NEŽNI ŠETAČ

 

Nežno kroz trave

I cvetove!

 

Tiho kroz snove

I leptirove!

 

Da ne probudiš

Umornog mrava:

 

Možda spava.

Možda spava.

 

Da ne preplašiš

Na cvetu pčelu,

 

I bulku belu.

I bulku belu.

 

Da se ne prospe

Rosa s lista -

 

Kao suza čista.

Kao suza čista.

 

Nežno kroz trave

I cvetove!

 

Tiho kroz snove

I leptirove!

 

Kao sunčana

Zraka šetaj -

 

Do na kraj sveta.

Do na kraj sveta.

 

 

 

BREZA U VRTU ŠKOLE

 

Treperi breza

U vrtu škole

I voli one

Koji se vole.

 

Pod tom smo brezom

jednom stali:

Poglednuli se

- I zaćutali.

 

Pod tom smo brezom

drugi put stali:

Osmehnuli se

- I zaćutali.

 

Pod tom smo brezom

treći put stali:

Poljubili se

- I zaćutali.

 

Treperi breza

u vrtu škole

I voli one

koji se vole.

 

 

 

UZMI ME POD KRILO, VETRE

 

Uzmi me pod krilo vetre,

I odnesi me daleko -

Tamo gde mi misli lete,

Tamo gde me čeka Neko.

 

Dodirni mi krišom čelo,

Nek oseti, nek se seti

Da je baš njemu doletelo

Nešto svetlo iz plaveti.

 

Da mi je da vidim samo

Šta li radi, gde se krije?

A mi znamo, dobro znamo,

Da to više tajna nije.

 

Ponesi me ljupki vetre,

U daljine nepoznate -

Tamo moje misli lete,

A ne znaju da se vrate.

 

 

 

NA ČASU LJUBIČASTOM

 

Na času ljubičastom

Glagol voleti - voli.

Ljubavi, ljupka mašto,

Ljubav se uči u školi.

 

Ljubi me, školo i svesko,

Ljubi me, knjigo i pesmo,

Ljubi me, plavo mastilo,

Svako te slovo ljubilo.

 

Napiši čitko lektiru:

Voleti, voleti, voleti...

Šapuće ruža leptiru:

Doleti, doleti, doleti...

 

Ponavljam, tiho, za sebe:

Jedan i jedan - dva su.

I stalno mislim na tebe

Na ljubičastom času.

 

 

 

ĐAČKA LJUBAV

 

Ljubav je došla u školu,

Ušla u razred tih,

Kao u pesmu o moru

Kada doplovi stih.

 

Kao kad naiđe plima,

Za valom val po val:

Škola na valovima,

Plovi u beskraj plav.

 

I čitav razred plovi,

Postaje plav kao svod:

Ljubav su plavi snovi -

Po plavetnilu hod.

 

Dotičem nebo rukom

I berem sunce-cvet:

Ljubavi, ljupka luko,

Preplavi čitav svet.

 

 

 

DEVOJČICE KAD VOLE

 

Devojčice kad vole,

Događaju se čuda:

Zašume uvis topole,

Zalelujaju brda.

 

A one, tiho izleću

Iz snova - i po javi

Šapuću nešto o cveću,

Šapuću nešto o travi.

 

Taj šapat ode daleko,

Da grli nežne slavuje,

Sve dok ga čuje neko

Ko želi da ga čuje.

 

Onda to više nije

Šapat što vlati njiše,

Već nešto mnogo svetlije,

Već nešto mnogo bliže.

 

Devojčice, kad vole,

Razred se prolepšava,

O tome oko škole

Šapuću cveće i trava.

 

 

 

DEČACI KAD SANJARE

 

Dečaci se zaljube

Nekako nespretno, smešno,

I stalno nešto gube,

I traže, neutešno.

 

Gube olovke, sveske,

I časove u školi -

Počnu da pišu pesme

O brezi, o topoli.

 

Počinju da sanjare

I da se prave važni,

Počinju da se hvale

Kako su hrabri i snažni.

 

A onda čudno zaćute,

I dosta im je svega,

Počinju da se ljute,

Onako, ni zbog čega.

 

Dečaci se zaljube

I prosto ne veruju:

Počnu da peru zube,

I da se osmehuju.

 

 

 

ČEŽNJA

 

Veće oblači

Šareni plašt,

Po nebu pljušti

Zvezdani dažd:

 

O, da li znaš,

O, da li znaš,

Šta sve to

Znači za nas!

 

Završava se

Poslednji čas,

Utihnu školskog

Zvona glas:

 

O, da li znaš,

O, da li znaš,

Šta sve to

Znači za nas!

 

Suton je mek,

I baršunast,

Lagan mu hod,

I vitak stas:

 

O, da li znaš,

O, da li znaš,

Šta sve to

Znači za nas!

 

 

 

KAD DOĐE LETO

 

Kad dođe leto,

Sagradićemo kuću od granja

Kuću u kojoj se voli,

Kuću u kojoj se sanja.

 

I pobeći ćemo od kuće,

I pobeći ćemo od škole,

U kuću u kojoj se uče

Lekcije koje nas vole.

 

Kad dođe leto,

I dugi letnji dani,

Živećemo u toj kući

Kao začarani.

 

Bićemo bezbrižni, vedri,

Bićemo slobodni, čili,

U dvorcu koji smo samo

Za ljubav sagradili.

 

Kad dođe leto,

Sagradićemo kuću od granja

Kuću u kojoj se voli,

Kuću u kojoj se sanja.

 

 

 

 

 

BILJEŠKA O PJESNIKU

 

VELIMIR MILOŠEVIĆ je rođen 1937. godine u Verićima kod Peći, na Kosovu (gdje su mu roditelji doselili uoči Drugog svjetskog rata iz Njeguša kod Cetinja, Crna Gora). Osnovnu školu završio je u zavičaju, a gimnaziju i Filozofski fakultet u Sarajevu.

Napisao je 15 knjiga poezije za odrasle i za njih dobio brojna priznanja i nagrade i bio zastupljen u mnogim antologijama, panoramama i izborima poezije. Prevođen je na više jezika: ruski, francuski, talijanski, mađarski, poljski, češki, bugarski, albanski, turski, makedonski, slovenački i dr.

Za djecu je napisao 14 pjesničkih knjiga: Zvezdarnica, Berači rose, Krilata cvećarnica, Djeca su vojska najjača, Sunčeva djeca, Djeca grle domovinu, Veliko sanjarenje, Prsten od neba, Na času ljubičastom, Zaljubljena čitanka, Domovina, Zlatna knjiga djetinjstva, Nacrtaj mi kuću, tata i U Svijetu pravde dječije.

Za ove knjige pjesnik je dobio više nagrada: nagradu IP Svjetlost za najbolju knjigu pjesama za djecu, dva puta nagradu Pjesničkih drugovanja u Tuzli za najbolja pjesnička djela (Djeca su vojska najjača i Djeca grle domovinu), nagradu Zmajevih dečjih igara u Novom Sadu za stvaralaštvo za djecu, potom nagradu Udruženja književnika BiH za najbolje pjesničko djelo, 27-julsku nagradu za pjesnički opus, Zahvalnicu i zlatnu značku organizacije Naša djeca BiH, Plaketu Internacionalne lige humanista i proglašen je za humanistu godine 1999. za stvaralaštvo za djecu i brojna druga priznanja.

Poezija Velimira Miloševića zastupljena je u čitankama i školskoj lektiri.

Pjesnik je umro u Sarajevu 2004. godine.